CIOVO-TROGIR.COM Svetišta Gospa od Prizidnice Ciovo Medjugorje Gospa Medjugorje

"Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god."

Uz crkvu, u skromnim nastambama "pri zidu", povučeni od svijeta, smjestili su se svećenici pustinjaci, provodeći život u molitvama i pokori.

Sve do sredine 19 stoljeća neprekidno ili sa kraćim prekidima boravili su svećenici glagoljaši, ali i svećenici latinskog obrednog jezika.

Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potjece iz 14 stoljeca od čuvene slikarske škole na otoku Kreti.

Slika Gospe od Prizidnica se po prvi puta spominje 1750. godine za službenog posjeta Svetištu nadbiskupa Pacifik Bizza .

"Crkva, nedavno nanovo sagrađena i dobro sazidana, ima jedan oltar, a taj je od mramornih komada, s dva stupa od mandolata i slikom bl. Djevice koju je naslikao dobar umjetnik bizantskog slikarstva, dovoljno obskrbljen dobrim priborom.....".

Godine 1928. donesena je odluka da Gospinim svetištem u Prizidnicama redovito upravlja slatinski župnik koji već bude uz pomoć dvaju crkovinara.....

Posebnu brigu za svetište i svu njegovu imovinu vodi slatinska porodica Nakir, ".....koji su već u dokumentu iz godine 1857. navedeni kao težaci glavnih imanja toga Svetišta....

Slatine na otoku Čiovu, nadaleko poznate po svom svetištu Milosne Gospe od Prizidnice, hodočaste slatinski vjernici i hodočasnici iz bližih i dalekih krajeva, četiri puta godišnje:

Na Uskrsni ponedjeljak, Na Ime Marijino (prva nedjelja iza Male Gospe)
Na Duhovni ponedjeljak, Na gospu od Bezgrešnog začeća, 8.prosinca

Izvor podataka: Jubilarno izdanje knjige don Slavka Kovačića
pod naslovom Svetište Gospe od Prizidnica 1546-1996
štampanoj i objavljenoj u Splitu dana 29. srpnja 1996. godine.

Povratak na vrh

IZLETI

GOSPA SINJSKA

Izložena čestim pljačkama i paleži turskih hordi, krajem 15. stoljeća započinje iseljavanje Cetinske krajine.

Dio naroda sa Franjevcima otišao je na otoke i do Trsata, a veći dio stanovništva otišao je u zabite predjele Bosne.

Na tom putu, daleko od svog ognjišta, ponesoše i sliku Majke Božje.

Krajem 17.stoljeća povratiše se u Cetinsku krajinu, a dijelom u splitsku i trogirsku zagoru.

Sa sobom donesoše i sliku MAJKE OD MILOSTI, koju su franjevci čuvali u napuštenom benediktinskom samostanu u Splitu na Sustipanu.

Tajno su je odnijeli u crkvu Sv.Franje, a potom joj sagradiše dostojan hram podno Kamička.

Vjernici su dolazili sve više iz bliza i izdaleka hodočastiti Gospi Sinjskoj, zbog očitih milosti koje su dobivali.

1715 godine, Turci sa Mustaj-pašom pljačkali su i pustošili Cetinskom krajinom. U kolovozu iste godine udariše na sinjsku tvrđavu, pokušavaju je razoriti zajedno sa junačkom posadom u njoj.

Prema kazivanju očevidaca, lice Gospe Sinjske počelo se mijenjati. Pred Turcima se pojavila Bijela Gospođa ulijevajuci im strah.

U odlučujućem napadu 14.kolovoza, kad se činilo da će Tvrđava pasti, u napadu oko podne, tursku vojsku spopade, neprotumačiv, iznenadan strah i naglo neobjašnjivo umiranje. Turci stadoše bježati glavom bez obzira.

Hrabri branitelji i očevici, vjerujući da to bijaše Gospino čudo, zahvališe joj na velikoj pomoći. 1716 godine splitski naadbiskup Stjepan Cupilli okrunio je Gospu Sinjsku zlatnom krunom.

Svake godine 15.kolovoza na Dan Velike Gospe hodočaste vjernici sa svih krajeva svijeta, iskazujući joj svoju vjeru i ljubav.....

Povratak na vrh

IZLETI

MEĐUGORJE

Majci Mira
(Međugorska himna Gospi )

Došli smo Ti, Majko draga,
Sa svih strana ove Zemlje,
Donijesmo ti jade svoje
I u njima svoje želje.

Pogledaj nas, utješi nas,
Svoje ruke stavi na nas!
Svome Sinu preporuči,
Majko mira, moli za nas!

Cijela Crkva gleda u Te
Ko u zvijezdu zadnjeg spasa.
Očisti nas, zagrli nas,
Molimo te iz sveg glasa

Bijakovo Tvoje malo,
Međugorje cijelo s njime
Razniješe Tvoju slavu,
Proslaviše Tvoje ime.

Za svu ljubav, Majko draga,
Što je ovdje na nas izli,
Dajemo ti obećanje
Biti bolji neg smo bili.

Župa Međugorje nalazi se u Hercegovini, 25 km jugozapadno od Mostara. Sadašnja je župa utemeljena 1892. godine i posvećena sv. Jakovu apostolu, zaštitniku hodočasnika.

1981. godine, kada su počela Gospina ukazanja, život župe se promijenio.
Zahvaljujući Gospinim ukazanjima, Međugorje je od obične seoske župe postalo mjesto okupljanja mnoštva hodočasnika iz cijelog svijeta (u prvih 20 godina preko
20 milijuna) i time jedno od najvećih svjetskih molitvenih središta, usporedivih sa Lourdesom i Fatimom.
Molitva

Nebrojena svjedočanstva hodočasnika govore o tome
kako su upravo na ovom mjestu pronašli vjeru i mir.
Gospine poruke u Međugorju predstavljaju svojevrsnu školu mira, molitve i ljubavi.

Crkva sv. Jakova danas je žarište i središte sakramentalnog i molitvenog života ne samo župljana već i hodočasnika. Mjesto prvih Gospinih ukazanja, nekoliko stotina metara iznad bijakovićkog zaseoka Podbrdo, danas se naziva Brdo Ukazanja.

Zahvaljujući Gospinim ukazanjima, Međugorje je postalo mjesto pomirenja koje se posebno doživljava u sakramentu sv. ispovijedi.
Stoga je uz crkvu 1990. godine izgrađeno, a 2001. obnovljeno, 25 ispovjedaonica u kojima vjernici svakodnevno imaju prigodu doživjeti susret s Božjim praštanjem.

Povratak na vrh