Izložena čestim pljačkama i paleži turskih hordi, krajem 15. stoljeća započinje iseljavanje Cetinske krajine. Dio naroda sa Franjevcima otišao je na otoke i do Trsata, a veći dio stanovništva otišao je u zabite predjele Bosne. Na tom putu, daleko od svog ognjišta, ponesoše i sliku Majke Božje. Krajem 17.stoljeća povratiše se u Cetinsku krajinu, a dijelom u splitsku i trogirsku zagoru.
Sa sobom donesoše i sliku MAJKE OD MILOSTI, koju su franjevci čuvali u napuštenom benediktinskom samostanu u Splitu na Sustipanu. Tajno su je odnijeli u crkvu Sv.Franje, a potom joj sagradiše dostojan hram podno Kamička. Vjernici su dolazili sve više iz bliza i izdaleka hodočastiti Gospi Sinjskoj, zbog očitih milosti koje su dobivali. 1715 godine, Turci sa Mustaj-pašom pljačkali su i pustošili Cetinskom krajinom. U kolovozu iste godine udariše na sinjsku tvrđavu, pokušavaju je razoriti zajedno sa junačkom posadom u njoj.
Prema kazivanju očevidaca, lice Gospe Sinjske počelo se mijenjati. Pred Turcima se pojavila Bijela Gospođa ulijevajuci im strah. U odlučujućem napadu 14.kolovoza, kad se činilo da će Tvrđava pasti, u napadu oko podne, tursku vojsku spopade, neprotumačiv, iznenadan strah i naglo neobjašnjivo umiranje. Turci stadoše bježati glavom bez obzira. Hrabri branitelji i očevici, vjerujući da to bijaše Gospino čudo, zahvališe joj na velikoj pomoći. 1716 godine splitski naadbiskup Stjepan Cupilli okrunio je Gospu Sinjsku zlatnom krunom.
Svake godine 15.kolovoza na Dan Velike Gospe hodočaste vjernici sa svih krajeva svijeta, iskazujući joj svoju vjeru i ljubav.